''Nastala jednom godina u kojoj nije bilo nikakve nevolje, već se svaki blagoslov izlio na ljudski rod. Niti je tuča tukla vinograde niti snijet škodila žitu niti ikoja nepogoda ništila druge plodove. Kiša je padala i vjetrovi su duhali baš kad je trebalo. Ni na moru nije bilo zla od oluje: posvuda su po njemu veselo jedrili mornari u vremenu što je bilo kao stvoreno za plovidbu. I ratovi su se u to doba smirili. Ukratko, bilo je ljudi koji su vjerovali da se vratio onaj zlatni vijek o kojem pjesnici pjevaju. Što znači ta godina? Što da usporedimo s tom sretnom godinom? Njoj je zaista sličan mir što vlada među dobrim ljudima, slična joj je blaga sloga koju ne pomućuje prepirka, ne uznemiruje svađa, ne raskida zavist, ne razara srdžba, ne ruši nikakvo pretvaranje zlobnih duša, već spaja sva srca isto mišljenje, veže ih dobročinstvo, blaži uljudnost, štiti prostodušnost i bez prestanka grije pravo i iskreno prijateljstvo. Ti pak što ne možeš imati mira s drugima imaj ga sa samim sobom. Neka se s tvojim razumom slaže tvoja volja, a s voljom neka budu u skladu djela! Stoga nemoj baš ništa željeti ni činiti što bi se moglo Bogu ne svidjeti, već nastoj da prema svojim silama izvršiš što ti god on savjetuje, naređuje, zapovijeda. Čuj što kaže prorok: koji tvoj zakon ljube, veliki mir uživaju i ni o što se ne spotiču. Budeš li imao taj mir, ništa te neveselo neće snaći, kako svjedoči Apostol koji kaže: Znamo da sve ide na dobro onima koji ljube Boga. Stoga će ti koristiti i ono što se smatra nesrećom.''
Marko Marulić, De pace cum aliis et secum habenda, Quinqaginta parabole, 8. parabola
Narav je človika, ki se rodiv pride
na zemlji ovdika, umarvši da otide.
Još zakon hoteć toj, ča vazmeš u zajam,
da povratiš onoj. — Život je zajat nam.
Marko Marulić, Dijaloški i dramski tekstovi, Opera omnia, X, 102
