.jpg)
Hagiopolis je međunarodni institut za kršćansku kulturu i umjetnost posvećen obnovi skladnog odnosa vjere i kulture. Institut povezuje umjetnike, arhitekte, glazbenike, književnike, teologe i filozofe u cilju promicanja kulturne baštine, sakralne arhitekture i umjetnosti po uzoru na Dantea, Andrea Rubljova, Beata Angelica, Sv. Hildegardu iz Bingena, J.S. Bacha i druge stvaratelje.
Pruža podršku članovima i suradnicima koji se žele baviti sakralnom arhitekturom, liturgijskom umjetnošću, književnim, kazališnim i glazbenim stvaralaštvom. Institut organizira konferencije, seminare, znanstvene simpozije, književne tribine, hodočašća, umjetničke radionice. O svojim aktivnostima objavljuje publikacije u suradnji s različitim nakladnicima.
Hagiopolis je otvoren povezivanju liturgije, posvećenog života i umjetnosti po uzoru na slične zajednice i pokrete u svijetu prema načelu lex orandi – lex credendi – lex vivendi.
Papa Ivan Pavao II. u Pismu umjetnicima:
''Pozivam osobito vas, kršćanski umjetnici: svakoga bih htio prisjetiti da prisni savez između Evanđelja i umjetnosti oduvijek, bez obzira na funkcionalne zahtjeve, uključuje poziv na prodiranje kreativnom intuicijom u otajstvo utjelovljenoga Boga i istodobno u otajstvo čovjeka.
Svako je ljudsko biće, na neki način, nepoznanica samomu sebi. Isus Krist ne objavljuje samo Boga, već 'potpuno otkriva čovjeku njemu samomu'. U Kristu je Bog pomirio sa sobom svijet. Svi su kršćani pozvani da daju to svjedočanstvo, no na vama je, muškarci i žene koji ste umjetnosti posvetili svoj život, da bogatstvom svoje genijalnosti kažete kako je u Kristu svijet otkupljen: otkupljen je čovjek, ljudsko tijelo, sve stvoreno, o kojemu je sv. Pavao napisao da 'sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih' (Rim 8,19). Sve stvoreno iščekuje objavljenje sinova Božjih, također i pomoću umjetnosti. To je vaša zadaća.''
(Lettera del Papa Giovanni Paolo II agli Artisti, 1999.)
Papa Benedikt XVI. o važnosti kršćanske umjetnosti
»Umjetnost, koju je proizvela Crkva, jedina je stvarna 'apologija' – pored svetaca koji su u njoj izrasli – koju ona može predočiti svijetu za svoju povijest. Slava koja je po njoj nastala jamči za Gospodina, a ne oštroumni izgovori koje teologija pronalazi za ono strahovito kojim ova povijest, nažalost, obiluje. Ako Crkva želi preobraziti, popraviti, 'humanizirati' svijet, kako ona to misli učiniti, a istodobno se odricati ljepote koja je usko povezana s ljubavlju i s kojom zajedno pruža utjehu čovječanstvu najviše se približavajući preobraženom svijetu u slavi uskrsnuća? Crkva mora ostati zahtjevna; ona mora biti 'zavičaj lijepoga', mora voditi borbu za 'produhovljenje' bez kojega svijet postaje 'prvi krug pakla'.« (Benedikt XVI., Slavlje vjere)
»Teolog koji ne voli umjetnost, pjesništvo, glazbu, prirodu, može biti opasan. Sljepoća i gluhoća prema lijepom nisu nipošto sekundarne. To se nužno odražava i u njegovoj teologiji.« (Joseph Ratzinger, Rapporto sulla fede)
Nema komentara:
Objavi komentar